Đuka BegoviĆ

Ivan Kozarac (1885.-1910.) javio se u knjizevnosti kao sedamnaestogodisnjak pjesmama i crticama u pravnickom glasilu ''Nasa sloga''. Brojne politicke clanke objavljivao je u ''Novu listu'' i u naprednjackom ''Hrvatskom djaku''. Za zivota je tiskao samo jednu knjigu, zbirku novela ''Slavonska krv'' (1906.). Posmrtno su objavljene njegove ''Izabrane pripovijetke'', zatim roman ''Djuka Begovic'' te pjesnicka zbirka ''Pjesme''. Izabrana djela, dopunjena tekstovima iz ostavstine, tiskana su mu 1942. u redakciji Dragutina Tadijanovica. Djelo Djuka Begovic izlazilo je u nastavcima u Ilustrovanom obzoru 1909. godine, a u obliku knjige pojavilo se tek dvije godine kasnije, tocnije 1911. Roman je zapravo vjeran pokazatelj psiholoske studije slavonskog mentaliteta. Kozarac je sve podredio oblikovanju karaktera glavnog lika. Roman se stoga moze odrediti kao psiholoski, odnosno kao roman karaktera.